





HRVATSKI JEZIK
“O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U komu te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga šaptom i romonom
Duši ti se svijest probudi
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudi!”
Petar Preradović, Rodu o jeziku
Raznolikost hrvatskoga jezika
Vjerojatno ste se našli u situaciji da vas neki stranac pita da mu opišete hrvatski jezik ili ste se sami zapitali zašto se u nekim krajevima Hrvatske govori kaj, u nekima ča ili što; ili zašto negdje snig, sneg ili snijeg? Ako je odgovor izostao, sigurno se niste osjećali ugodno. Unatrag 15-ak godina uvelike se promijenio pristup učenju hrvatskoga jezika u školama tako da se danas njega puno detaljnije podučava i da se iznose činjenice o kojima se nekada nije smjelo govoriti. Ono što bi svaki izvorni govornik hrvatskoga jezika trebao znati o hrvatskom jeziku moglo bi se sažeti u sljedeće:
Hrvatski jezik je južnoslavenski jezik koji pripada široj zajednici slavenskih jezika, a svi zajedno ulaze u indoeuropsku jezičnu skupinu. Razvoj hrvatskog jezika započinje od zajedničkog praslavenskog jezika, a povijest hrvatskoga jezika možemo pratiti od 9. stoljeća. Od tada do danas hrvatski jezik je doživio nekoliko preoblika koje su se događale u određenim povijesnim periodima. O tome postoje i svjedoče mnogi povijesni izvori: Bašćanska ploča (oko 1100.g.), prva gramatika hrvatskoga jezika Institutionum linguae illyricae libri duo - Ustroj ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige iz 1604.g. (Bartol Kašić), Judita iz 1501.g. (Marko Marulić) ...

Bašćanska ploča

Prva gramatika hrvatskoga jezika

Judita
Osnovno što treba znati o hrvatskom jeziku je da je hrvatski jezik skupni naziv za standardni jezik Hrvata i za skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati. Njime danas govori oko 7 milijuna ljudi, pretežno Hrvata. Hrvatski je službeni jezik Republike Hrvatske i jedan od triju službenih jezika Bosne i Hercegovine, kao i jedan od sedam službenih jezika AP Vojvodine (Srbija). Osim toga, hrvatski jezik priznat je kao službeni jezik u pojedinim općinama u austrijskoj pokrajini Gradišće (Burgenland), međutim, tu je riječ o posebnom jeziku iseljenih Hrvata, gradišćanskih Hrvata.
Standard ili dijalekt?
Kako smo na početku rekli, u hrvatskom jeziku valja razlikovati standardni ili književni hrvatski jezik i govorni jezik, tj, jezik narječja i govora.
Govorni jezik čini sustav od triju narječja: štokavskoga, kajkavskoga i čakavskoga. Unutar svakoga narječja razlikuju se narodni govori ili dijalekti, klasificirani prema izgovoru dvoglasnika ili glasovnog skupa ije/je, tj. ikavski, ekavski i jekavski govori. Dijalekti ili govori se također mogu svrstati prema ostvaraju upitne zamjenice što na: čakavske, cakavske, cokavske, štokavske, štakavske, šćakavske... Za razliku od govornoga jezika hrvatski standardni jezik temelji se na novoštokavskom jekavskome narječju zapadnoga tipa i službeni je jezik Republike Hrvatske.
“Zuji,
zveči,
zvoni,
zvuči,
Šumi,
grmi,
tutnji,
huči
–
To je
jezik roda moga!“
P.Preradović, Jezik roda moga
Često puta se u dijaspori, ali i u Hrvatskoj, javlja pitanje : Kojim jezikom ili govorom je točno govoriti?
Posljedica toga pitanja su često puta i verbalno-fizički sukobi o čemu svjedoče brojni neredi na utakmicama kada primjerice zaigra splitski Hajduk ili zagrebački Dinamo. Svi ti sukobi su zasnovani na podjeli koja je uvjetovana raznolikošću i ljepotom hrvatskog jezika. Zar nije onda suludo da se zbog ljepote svoga materinskoga jezika sukobljavamo, pitat će se promatrači... Umjesto nereda i grubog navijanja upoznajmo bolje svoj jezik i prihvatimo razlike.
Ljepota hrvatskoga jezika uvjetovana je upravo njegovom raznolikošću. Dijalekti su tu da se njima služimo u slobodnom razgovoru na prostorima na kojima ih razumiju naši sugovornici, a kad se njima ne možemo sporazumjeti, služimo se standardnim ili književnim hrvatskim jezikom koji se uči. Dakle, svoj dijalekt njegujte, a standarni hrvatski jezik učite!
Andrijana Matić