





HRVATSKI JEZIK
“O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U komu te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga šaptom i romonom
Duši ti se svijest probudi
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudi!”
Petar Preradović, Rodu o jeziku
BLAGDAN POŠTUJMO
Kako nas blagdani ne bi zatekli nepripremljene, valja se prisjetiti značenja riječi blagdan i njezine stilske obilježenosti u danima kada se još možemo služiti i sinonimima svetak, svetac, svetkovina, a poneki bi kazali i praznik.
Smisao riječi blagdan odgovara latinskom „dies festus“- svečani dan, dan slavlja, svetkovina. Riječ blagdan nastala je srašćivanjem dviju riječi: pridjeva blag (koji je dobre naravi, dobroćudan, pitom, pomirljiv, ugodan, dobar...) i imenice dan. Pridjev blag praslavenskog je podrijetla, nastao iz imenice blago (vrijednost, imutak). U hrvatskoj književnosti pojavljivao se uz imenicu dan kao skup dviju riječi:
Mavro Vetranović: „Da blag dan poštuju“ (S. Težak, Hrvatski naš svagda(š)nji)
Kao sinonim ili istoznačnica za riječ blagdan danas se često rabi riječ praznik, što nije točno. Riječ praznik je ruska riječ, koristi se u slovenskom i ruskom jeziku, a njezino značenje u hrvatskom jeziku je:
praznik
veće ili manje razdoblje u godini predviđeno za odmor u kojem se službeno ne radi; dopust, ferije (školski~, ljetni~, zimski~)
blagdan
blagdan
dan određen za obilježavanje ili slavljenje nekog događaja, činjenice i sl. (državni~, vjerski~, katolički~)
Praznik bi označavao prazni, neradni dan, a blagdan svečani dan, svetkovinu (svetac), dan kada pravi vjernici ne rade. Blagdan je uglavnom potiskivan te se praznik nametnuo kao istoznačnica i sličnoznačnica. Pogrješka dakako ne bi bila Novu godinu nazvati državnim blagdanom, ako znamo da je Božić vjerski blagdan, a oba su neradni dani.
U Hrvatskoj postoji Zakon o državnim blagdanima, a ne praznicima, što upućuje na službenu uporabu riječi blagdan i za Crkvu i za državne svetkovine ili slavlja. Preostaje ukazati još na učeničke praznike koji zapravo označavaju razdoblje odmora (zimskoga, proljetnoga, ljetnoga), stoga bi valjalo nepotrebne tuđice (raspust, ferije, praznik) zamijeniti i kazati ljetni/proljetni/zimski odmor ili učenički odmor.
Znači, blagdanom se mogu nazvati i državni praznici. Tijekom zimskoga odmora slavimo blagdane (Badnjak, Božić, Stjepanje, Novu godinu, Sveta tri kralja) te se veselimo nadolazećoj novoj godini.
Andrijana Matić