Zrno koje je željelo postati kruh 

    Šuškanje. Komešanje. Provirivanje. Malo se zrno provlačilo između uspavanih susjeda. Prateći svjetlost, uspinjalo

    se prema vrhu, tiho i uporno. A onda, kad je napokon sjelo na vrh, shvatilo je, da je tek sad pred njim teži dio puta –

    spuštanje niz gomilu zrna. No, zadatak je ispao puno lakši nego što se činilo na početku. Odmarajući se na vrhu

    nakon dugog penjanja, slatko je zadrijemalo i onako lagano, u snu, skliznulo je s hrpe, kao niz tobogan. Buđenje

    nije bilo ni malo ugodno, jer već se iznad njega stvorio otvoreni kljun šarene kokice koja se glasnim kokodakanjem

    hvalila svojim otkrićem. Začuđeno promatravši hrpu zrnja, kokice nisu ni primjetile kako se Zrnko Zrnek sve više

    udaljavao od spremišta. Laganim nožicama uputio se prema mlinu.

   Veselo pjevanje vode pratilo je okretanje velikog mlina. Radoznalo je provirio kroz vrata ugledavši vreće brašna.

   Skakutao je s jedne na drugu čitavši naljepnice s nazivima žitarica. Velike ruke iznenada su podignule vreću, baš

   onu na čiju se špagicu zapleo i odnijele ju u kombi. Cijelim je putem vreća poskakivala na neravnoj cesti uz žitna

   polja. Iz daljine je dopirao miris svježe pečenog kruha. Pogledom kroz prozor nije uspio odgonetnuti dolazi li miris iz

   pekare ili nečijeg doma, jer mjesečina je skromno osvjetljavala samo usku vijugavu poljsku cestu. Polagano je tonuo

   u san.

   Probudilo ga je lajanje psića iza drvene ograde. Prislonio je nosić na hladno prozorsko staklo i nasmješio se malom

   raščupanom psiću koji je vlažnom njuškicom istraživao vanjski dio prozora. Prijateljsko mahanje repom ohrabrilo ga

   je da nađe put do dvorišta. Izbjegavajući susret s kokicama vratio se u spremište. I dalje je čvrsto ostao pri odluci da

   postane kruh, razmišljajući i mrmljajući sebi u bradu : “ Ako od jednog cvijeta nastane jabuka, od jednog korijena

   mrkva, zašto od jednog zrna ne bi nastao kruh ? “