






Učenici Hrvatskih dopunskih škola Bäch i Sibenen krenuli su u subotu, 30.kolovoza 2008 prema Bürgenstock-u, poznatom izletištu iznad Vierwaldsättersee-a. Zajedničko druženje je počelo posjetom staklani „Glasi“ u Hergiswil-u. Nakon posjeta muzeju koji je proglašen za jedan od najljepših muzeja Europe, mogli smo posmatrati puhače stakla na djelu. Za razliku od drugih staklana koje zahvaljujući modernoj tehnologiji proizvode na desetine tisuće flaša dnevno, u „Glasi-u“ vrijeme kao da je stalo. U toj se tvornici različiti stakleni predmeti još uvijek proizvode na tradicionalni način – puhanjem. Sa jedne galerije iznad proizvodne hale, mogli smo gledati kako puhači od užarene staklene mase vještim pokretima izrađuje vaze, ukrasne posude i različite staklene figurice.
Puhači stakla Tko li su ova dvojica?
Nakon „Glasi-a“ krenuli smo brodom na drugu stranu jezera prema pristaništu Kersiten-Bürgenstock odakle smo se strmom uspinjačom dovezli na Bürgenstock. Naš smo put dalje nastavili pješke - laganom stazom, poznatim Felsenweg-om odakle se za lijepog vremena pruža jednistveni pogled na Vierwaldstättersee. Na najvišu točku našeg putovanja – Hammetschwand došli smo Hammetschwand-Liftom koji nas je podignuo iznad oblaka na sunčanu platformu s koje smo mogli uživati u suncu, te pogledu na more magle i planinske vrhove koji su nas okruživali sa svih strana.
Stiže brod Idemo uspinjačom Na Bürgenstocku - u magli
Cure iz Siebnena Na Hammetschwandu - iznad magle
Put nas je vodio dalje šumskom stazom kojom smo nakon otprilike 40ak minuta došli do Honegg-a. Dok su roditelji pripremali roštilj, djeca su se igrala i trčala po šumi. Neki su se izležavali na suncu, neki u hladu, a ni pjesma nije nedostajala. Puno lakših ruksaka ponovno smo krenuli dalje, te nakon kraće šetnje došli do našeg autobusa.
Idemo dolje Uzbrdo-nizbrdo Vrijeme je za pauzu
Još malo pa gotovo Mi smo se već najeli Gumi-gumi kod roštilja
No tu nije bio kraj. Slijedeća stanica našeg putovanja je bilo kupalište u Stansstad-u. Tu se djeca po predivnom kasnoljetnom vremenu mogla skakati, plivati, roniti i juriti toboganom. Oni odvažniji su se okupali i u jezeru, te otplivali do trometarske skakonice kako bi mogli pokazati što mogu.
Idemo dalje Društvo ispred tobogana A sada idemo dolje...
Tri, četiri, sad!
Nakon dvosatnog kupanja, krenuli smo prepuni dojmova i pomalo umorni prema našem autobusu. Uz pjesmu i prepričavanje današnjih doživljaja put do naših domova brzo je prošao.

Vrijeme je da pođemo kući
Tako je prošao još jedan izIet učenika Hrvatske dopunske škole. Na kraju ne preostaje nam ništa drugo nego da kažemo – doviđenja do nekog slijedećeg izleta, do nekog slijedećeg zajedničkog druženja.
Miroslav Belošević