Zabavni park Gardaland nalazi se u Italiji, u blizini Bergama, u mjestu Pescchera. Odlučili smo se tamo provesti za kraj školske godine da se svi opustimo, prepustimo mašti i zabavi ili pak nekoj ludoj vožnji u još luđem vozilu kako bismo je pamtili po uzbuđenju i adrenalinu koji se stvorio u nama.

    Krenuli smo 1. lipnja ujutro rano kako bismo dobro iskoristili dan. Učiteljica je sve organizirala a iščekivanje je bilo veliko. Na ulazu velika gužva, a unutra još veća. Treba se  tu snaći. Odakle krenuti?

    Park je tematski podijeljen na igre i zabave pod nazivima: Mašta, Pustolovina i Adrenalin. Mlađi učenici posjećivali su igre, zabave i vožnje iz Pustolovina kao što je: Brza vožnja džunglom, Pirati iz podzemlja, Leteći otok, Peršinovo drvo, Dolina kraljeva i predstave Hollywood dreams live, Put u svijet dupina u kući  Palablu, a stariji, razumije se, vožnje koje su podizale adrenalin, zaustavljale dah ili izazivale vrisak. Takve su bile vožnje: Ikarov let, Bijeg s Atlantide, Začarana kuća, Mamut, Kolorado čamac, Začarane planine i još mnoge druge. Najuzbudljivija je vožnja na Blue tornadu. Vožnja u zraku velikom brzinom, na krivudavim stazama. Okrećeš se i padaš naglavce da bi se zadnji čas ispravio i sasvim usporio pa onda opet ali na drugi način.

    Nisu svi sve uspjeli proći, vidjeti i odvoziti jer dan je kratak za toliko mnogo zabave. Ali su ti parkovi zato i napravljeni da te iznova zovu i ponude uvijek nove, uzbudljive i jezovite doživljaje. Nešto smo ostavili i za drugi put.

                                                                                                          Učiteljica Elida Trusić

Blue tornado

    U nedjelju je u Gardalandu bilo jako lijepo, jedino što smo morali dugo čekati na vožnju. To su bile nepregledne kolone ljudi. Čekali smo i po dva sata zbog lude vožnje koja traje, možda, jednu minutu. Najljepša vožnja bila mi je ona na Blue Tornadu. Prije vožnje bilo me je jako strah. Poslije vožnje htjela sam ponoviti, provozati se još jedamput ali kolona je bila preduga.

    Vožnja je trajala jednu minutu. Sjedili smo po dvoje u sjedalicama. Luda vožnja je počela. Penjali smo se polako, zatim smo se okretali na bok kao da ćemo ispasti i spuštali brzo kao da ćemo pasti u ponor. To je bila uzbudljiva vožnja u kojoj zadovoljstvo stvara strast i jako uzbuđenje prema nečemu što je ludo i opasno.

                                                                           Tanja Matković, uč. 7. raz. HDŠ Bellinzona

Vožnja na top spinu

    U Gardalandu, najbolja je vožnja bila  na Top spinu. To je jedna od najstrašnijih vožnji  u Gardalandu. Bilo me je strah; lupalo mi je srce od uzbuđenja. Kada sam sišao, nisam se kretao kako treba, nebo mi se vrtjelo od brzine koja je još bila u meni.

    Na Top spinu svako sjedi u svojoj sjedalici i polako se penjemo u visinu, kao u otvorenom liftu. Osobe i objekti u prirodi postaju sve manji. Treba pobjeći vanzemaljcima koji osvajaju planetu. Bacaš se u prazno sa tornja visokog 40 metara strašnom brzinom prema zemlji.Vrijeme kao da je stalo. Mozak je prestao razmišljati. Brzina veća od brzine sobodnoga pada. Nisam prozborio ni riječi, a već sam bio na zemlji. Kada sam bi na čvrstom tlu rekao sam: "Joj ne mogu vjerovati!"

                                                                          Ivan Lukić, uč. 8. razreda, HDŠ Bellinzona 

Igra dupina u Gardalandu

    U Gardalandu su bile svakakve vožnje:Jungle rapids, Tornado blue, Mamut, Bijeg s Atlantide, vlakići, gusari, Hollywood dreams live...

    Najljepše je bilo kad smo otisli u Palablu. To znači plava lopta. Tamo su bili dupini. Slikali smo ih. Bili ih je 5. A gore uz bazene  bila je predstava u kojoj su nastupali dupini i njihovi dreseri. Mi smo bili ispod bazena i preko velikih prozora koji gledaju u vodu ispod bazena gledali dupine kako skaču, plivaju i izranjaju iz vode. Gurali su lopte gore i dizali su se.U bazen je skočio jedan čovjek u crnom ronilačkom odjelu. Približio mu se jedan dupin i gurao ga prema površini vode.

    Bilo je ljjepo gledati te pametne životinje kako vole ljude i međusobno komuniciraju.

                                                                            Nikolina Grubeša, 4. razred,  HDŠ Bellinzona