HDŠ Lausanne

PRIRODNE RAZNOLIKOSTI LIJEPE NAŠE…

Upoznavanje s prirodnim ljepotama i karakteristikama Lijepe naše nezaobilazno je popraćeno i dječjim likovnim predodžbama na istu temu, a neki od mnogobrojnih izgledaju ovako:

nacrtala: Martina Šuker, 3. razred, «Hrvatsko primorje»

nacrtala: Elena Deiana, 2. razred, «Izlet u ravnicu i na brežuljke»

nacrtao: Kristijan Bakija, 4.razred, «Primorski, nizinski i gorsko-planinski krajolik»

KOLIKO JEZIKA ZNAŠ; TOLIKO LJUDI VRIJEDIŠ!

Jezik je naše najveće blago! Da, rekli bismo, pravo bogatstvo. Koliko smo puta iskusili ovo na vlastitoj koži krećući se samo u okvirima poprilično male Švicarske u kojoj, osim četiri službena jezika, plivate čitavim morem regionalnih i gradskih djjalekata. Koliko smo puta bili u prilici kad nam je dobro došlo što se barem donekle služimo nekim od stranih jezika, a još sa dva tri i li više… Što je čovjek bez jezika? Na to bez suvišnog uplitanja osjećaja svatko može i zna odgovoriti. Pa možete čuti kako su: čovjek i jezik jedno, kako jedno bez drugog ''ne ide'', kako čovjek bez jezika zapravo i nije čovjek,…uopćene i depersonalizirane fraze. No, preoblikujmo pitanje samo za nijansu, dodajmo mu zrnce ''domaćeg'' i već naviru misli i (o)sjećanja na lijepu nam našu, na našu rodbinu, na bake i djedove koji nerijetko sve više snage ulažu u napor da shvate što im to žele reći njihovi najdraži unuci dok se srcu prikrada sumnja, mogli bismo reći, jedno potpitanje: Jesmo li se mi to u svemu ipak dobro (spo)razumjeli?…Vratimo se na početak. Pitanje, dakle, glasi: Što sam ja bez materinjeg jezika?

Zašto je dobro znati materinji jezik?

Dobro je znati materinji jezik zbog šest razloga:

1. Moja obitelj ne zna francuski, na materinjem jeziku mogu razgovarati s njima.

2. Kad putujem u moju domovinu lakše je… upoznati povijest svoje države.

3. Kad sam u restoranu lakše mi je naručiti lijepi sladoled!!!

4. Mogu studirati u mojoj domovini.

5. Lakše će mi biti ako nađem radno mjesto u svojoj državi.

6. Lijepo je znati puno jezika, jer je bolje za svoju budućnost!

Napisala: Linda Ćetković, 7.razred

                                                                učiteljica Irena Đurčević - Flūckiger