Tražilica

04818222
Danas
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Ukupno posjeta
3275
19296
58427
4818222

Zovem se Sanja Ižaković i nova sam učiteljica Hrvatske nastave u Švicarskoj u nastavnim mjestima: Arbon, St. Gallen, Balgach, Adliswil i Uzwil. Diplomirala sam Filozofiju i hrvatski jezik i književnost (nastavnički smjer) na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a inače sam iz Vinkovaca.

Već prije samog preseljenja u novu državu i prije početka rada u školi dobila sam mnogo savjeta što od obitelji, rodbine, kolega pa čak i onih koji su radili isti posao u inozemstvu, ali ne moram posebno naglašavati da je početak uistinu bio težak. Srećom, svakodnevno sam bila u kontaktu s novim kolegicama koje su u isto vrijeme selile u svoja radna mjesta pa smo poteškoće pokušavale prevladati bodreći jedna drugu, kao i s koordinatoricom koja je rado odgovarala na naše svakodnevne upite.

U svakom slučaju, nakon što sam (samo) riješila stambeno pitanje, prijavu boravka, vizu, račune u banci i slične popratne sadržaje, počela sam shvaćati koliko volim ovaj svoj posao i kako nisam nimalo pogriješila onoga dana kad sam kročila na Filozofski fakultet s nadom da ću se jednoga dana naći u učionici s pločom i kredom i malim, vrckavim, znatiželjnim i pomalo zbunjenim učenicima.

I sada sam tu. Ovo je posao koji zahtjeva drugačiji pristup učenicima jer svi oni ne ovladavaju jednako hrvatskim jezikom i zato je to na neki način i izazov nama učiteljicama. Ali u tome leži i čar ovoga posla. Kako učenici svaki dan nauče nešto novo, tako i mi učiteljice učimo upravo od njih. Naučile smo da se rukujemo s učenicima prije početka i nakon završetka nastave, da je nastava malo opuštenija za razliku od one u Hrvatskoj i da nam je dana sloboda u izboru tema i nastavnih sadržaja te je samim time (nadamo se) i zanimljivija.

Moj prvi radni tjedan protekao je u upoznavanju. Svi smo bili u krugu, međusobno smo si bacali vunu i predstavljali se jedni drugima. I na kraju, kad smo dobili isprepletenu mrežu shvatili smo poruku: ovdje smo svi zajedno i svi ćemo se zajedno bodriti, učiti jedni od drugih i poštivati se. A najvažnije je od svega da ćemo se držati zajedno, baš kao što smo se simbolično povezali toplom vunom. 

I na kraju, kad mi kažu da im je danas baš bilo dobro u školi, meni zaista ništa više ne treba.