Završila je još jedna školska godina. Svi smo zaslužili predivno, sunčano ljeto i malo odmora od svakodnevnice, a prije svega odmak od svih izazova i poteškoća koji su nas kroz ovu školsku godinu pratili. Velik dio nas odlazi u domovinu u kojoj ćemo konačno vidjeti svoju rodbinu i prijatelje i nauživati se svakakvih delicija kojima ne možemo odoljeti.

A kao šećer na kraju priredili smo kratak intervju s jednom mladom djevojkom koja je rođena i živjela je do svoje 15 godine u Švicarskoj, a sada je vrlo uspješna studentica i pjevačica duhovne glazbe u Hrvatskoj.  U Švicarskoj je naravno pohađala i Hrvatsku dopusku školu!

Riječ je o Vanessi Mioč. No, u ovom članku nećemo se baviti Vanessinom biografijom i uspjesima koje je postigla. Za to je dovoljno samo u neku od tražilica na internetu upisati njeno ime i pokazat će nam se cijela paleta njenih video spotova s prekrasnim pjesmama, njen nastup ( i pobjeda) na festivalu duhovne glazbe u Poljskoj prošle godine, njeni brojni intervjui kao i nastupi na različitim koncertima duhovne glazbe. Ono što sa sigurnošću mogu potvrditi, činjenica je da je Vanessa u Švicarskoj uzor mnogim djevojčicama koje pohađaju Hrvatsku dopunsku nastavu ili pjevaju u dječjim crkvenim zborovima.

Povod ovog intervjua bio je spontani razgovor s Vanessom u kojem smo se dotakli teme Hrvatske dopunske škole. Upitao sam Vanessu bi li željela neka svoja sjećanja iz Hrvatske dopunske škole u obliku intervjua podijeliti s nama, na što je ona s velikim oduševljenjem pristala.

Razgovor smo vodili prošle jeseni prilikom njena posjeta Švicarskoj. Tom prilikom poklonili smo joj jedan primjerak našeg školskog lista Govorimo Hrvatski.

1. Vanessa, kako ti je bilo naviknuti se na život u Hrvatskoj, a prije svega, kako si se priviknula na školski sistem u Hrvatskoj?

Pa najprije bih rekla da je moja želja za preseljenjem u Hrvatsku bila toliko velika da ja uopće nisam pretjerano o tome razmišljala kako će mi biti kad dođem tamo. Tek kad sam se zaista vratila u Hrvatsku, shvatila sam zapravo da ipak nije isto doći u Hrvatsku ljeti za vrijeme praznika, na more, posjetiti obitelj ili kad tamo svakodnevno živiš. U tu svakodnevnicu svakako spada i škola. Obzirom da sam u Švicarskoj išla u drugu godinu Bezirkschule, u Hrvatskoj sam započela osmi razred osnovne škole i morala sam se naviknuti na školu i na program koji se znatno razlikuje od onog u Švicarskoj.

2. Što ti je bilo najteže?

Koliko god mi je to bio i predivan i velik korak u životu i sretna sam sto sam ga napravila, ipak mi je na početku bilo teško kad sam shvatila da se neću uskoro vratiti u Švicarsku. Ta faza nije dugo trajala, ali u nekim trenucima mi je nedostajala obitelj koja je tamo ostala, prijatelji, navike, hrana (smijeh), mjesta...Dakle, koliko god sam ja bila sretna sto sam u Hrvatskoj, ipak je bila tu još i prisutna i određena nostalgija za Švicarskom. 

3. Vanessa, ti si u Švicarskoj pohađala hrvatsku dopunsku školu. Je li ti to iskustvo pomoglo da bolje pratiš nastavu u Hrvatskoj?

Ja sam paralelno uz švicarsku školu od svog prvog razreda pa sve do preseljenja u Hrvatsku  pohađala i Hrvatsku dopunsku školu. Moram priznati da je to bila odlična odluka mojih roditelja. Naime, osim što sam stekla predivna prijateljstva koja i danas njegujem, pomogla ostvariti ono što i jest bit Hrvatske dopunske škole, a to je da naučim čitati i pisati hrvatski jezik do te mjere da su se prilikom povratka u Hrvatsku mnogi čudili kako ja ne samo dobro govorim nego i pišem hrvatskim jezikom. To mi je puno značilo za vlastito samopouzdanje tako da sam vrlo zahvalna za vrijeme provedeno u Hrvatskoj dopunskoj školi.

4. Kakva su ti sjećanja ostala na HDŠ u CH?

Sjećanja vezana uz HDŠ zaista su predivna! Osim što sam stekla predivna prijateljstva koja i dan danas njegujem, sadašnju najbolju prijateljicu upoznala sam upravo u HDŠ, a naučila sam i puno o hrvatskoj tradiciji i kulturi. Ostali su na primjer u sjećanju "Dani kruha", pa smo učili pjesmice za svetog Nikolu i Majčin dan, plesali, smijali se zajedno... To mi je posebno ostalo u sjećanju jer je jako naglašeno zajedništvo koje ovdje u Hrvatskoj jako volim. U to vrijeme je suživot u HDŠ za mene bilo nešto posebno.

5. Možeš li izdvojiti neki trenutak iz tog razdoblja koji ti je posebno ostao u sjećanju?

Moram priznati da je to malo teže pitanje jer kad razmišljam o tim trenucima u HDŠ, shvatim da ih zapravo jako puno ima. Možda bih izdvojila prigodu kada sam imala svoj prvi nastup u crkvi za svetog Nikolu, zatim sportske susrete, dane kruha… Zapravo, jako sam voljela ta druženja jer vladali su jedno veliko zajedništvo i posebna atmosfera. Ah da…voljela sam i vjeronauk kod Perke!

6. Sjećaš li se možda kako ti se zvala učiteljica?

Sjećam se...Mislim da se učiteljica zvala Erna Prpić i da je nakon nje došao učitelj Davor Kirić. Dakle njih dvoje sam imala kao učitelje. Kao da ih upravo vidim pred očima (smiješak)!

Kao učitelji bili su potpuno različiti, ali zaista dobri i jako su se trudili nama djeci prenijeti ono što smo trebali naučiti. 

7. Vanessa, osim sto uspješno studiraš na ZSM, paralelno se profesionalno baviš glazbom, točnije duhovnom glazbom. Kako usklađuješ brojne studentske i glazbene obaveze?

Da, tako je. Već se neko vrijeme bavim duhovnom glazbom. Uskoro će biti objavljena i moja četvrta pjesma (o.a. U međuvremenu je objavljena.). Uvjerena sam da je taj moj „multitasking“ itekako povezan sa boravkom u Švicarskoj. Mislim da je to u velikoj mjeri povezano s radnom disciplinom koju sam stekla još za boravka u Švicarskoj. Naime, uz redovitu školu morala sam vremenski dobro uskladiti svoje izvanškolske aktivnosti (satove pjevanja), Hrvatsku dopunsku školu i slobodno vrijeme. Često je to značilo i odricanje od nekih stvari no ne bih rekla da mi je predstavljalo veliki problem. 

Što se sadašnjih obveza na studiju i glazbe tiče, nije ni sada jednostavno, ali su odlučnost, disciplina i upornost vrlo bitne. Naravno vrlo važni su i obitelj i prijatelji koji me podržavaju u tome.

8. Kada si otkrila svoj talent za glazbu i kako si uopće počela s profesionalnim nastupima?

Još u Švicarskoj od malena je glazba bila nešto sto me svakodnevno pratilo, bilo u sretnim ili tužnim trenucima. Čak i na putu do škole mi je jedna slušalica uvijek bila u uhu i uvijek sam se rado pravila kao da sam u nekom spotu. I eto, to je postala stvarnost. U Švicarskoj sam pohađala satove pjevanja, a profesionalno sam se počela baviti glazbom tek nakon preseljenja u Hrvatsku u školi pjevanja Husar&Tomčić. Osim toga, počela sam ići na Kamenita vrata gdje se utorkom navečer moli krunica i tamo sam se prvi put susrela s duhovnom glazbom. Tu sam prepoznala vlastiti stil i osim što sam postala dio molitvene zajednice «Srce Isusovo» , započela sam i suradnju s mojim danas dragim prijateljem Alanom Hržicom koji se isto bavi duhovnom glazbom. Održali smo brojne koncerte u Hrvatskoj i inozemstvu  pa smo već nastupali i u Švicarskoj, i to baš u onim župama u koje sam dolazila na svete mise i primila sakramente krštenja i prve pričesti.

9. Nedostaje li ti ipak nešto iz Švicarske?

Najviše mi nedostaju dragi ljudi, prijatelji, kumovi, odnosno ljudi koji su bili dio mog života za vrijeme mog boravka u Švicarskoj. Osim toga, nedostaju mi i neka mjesta, pa čak i jezik i zato nekad s mamom i sestrom pričam na švicarskom dijalektu, tek toliko da ga ne bih zaboravila. Moram priznati da mi od svega najviše fali Migros (smijeh)! Prije sam uvijek bila sretna kada bih u Švicarskoj dobila od nekog kekse Domaćicu, Napolitanke ili Cedevitu, odnosno sve što mi je nedostajalo iz Hrvatske. A sada uvijek kažem prijateljima koji mi dolaze iz Švicarske da svakako trebaju ponijeti bočicu French umaka za salatu, pokoju Cervelat, Bratwurst, ali i Racclete sir (smijeh).

10. Kakvi su ti planovi u bližoj budućnosti?

Ovo ljeto bilo je puno događanja. Naime, bila sam sudionica prve kršćanske Eurovizije u Poljskoj u svetištu Jasna Gora, gdje je bilo prisutno 10 000 gledatelja, a ja sam predstavljala Hrvatsku svojom prvom pjesmom «Vjerujem» i osvojila prvu nagradu. To me naravno jako razveselilo i motiviralo za dodatni rad i trenutno sam u procesu pripreme za moj prvi samostalni album, čemu se jako veselim.

11. Što bi za kraj poručila djeci koja pohađaju HDŠ u CH?

Svakako bih im poručila da budu hrabri i ustrajni! Draga djeco, pokušajte uvijek uz redovitu školu nastaviti i s Hrvatskom dopunskom školom  jer je to blago koje imamo i upravo vi ste oni koji imaju mogućnost da kroz hrvatsku dopunsku školu pobliže upoznate naš predivan jezik, kulturu, običaje i ljepote naše Domovine. Tko zna, možda se netko od vas za nekoliko godina odluči za studij u Hrvatskoj i mogu vam iz iskustva reći da će sve što ste učili u Hrvatskoj dopunskoj školi biti za vas od velike koristi.

12. Draga Vanessa, puno ti hvala na ovom razgovoru. 

Molim, vrlo rado!

Naslovna fotografija: AKPA&Carol Porwich/@sosmusicpl