Od kad sem na svetu

poslušam od dede prigorski

i od bake zagorski.

Moja mama, vujece, si skupa se spominaju.

Poslušam, srce veli hrvatski je,

a glava si misli da je kineski.

Čujem: „No kak si kaj?

Kaj me tak glediš?

Pa kaj ti mene niš ne razmeš?“

V srcu ih se ja razmem,

sem nikak da kaj odgovorim.

Veliju: „Strpi se, bu to došlo.“

Čekam taj fraj,

Ma ko bi čekal?!

Srce je već vu Hrvatskoj.

Kad ove stihove, nakon obrađenih hrvatskih narječja i dijalekata, dobijete od svoje učenice, morate prštati ponosom. Umjetničku vrijednost ove prekrasne pjesme prepoznala je i OŠ Stjepana Radića iz Imotskog koja je Viktoriji Vitez, učenici 9. razreda iz nastavnog mjesta Luzern, dodijelila 1. nagradu na međunarodnom likovno-literarnom natječaju “Velimir Đerek Sokol - Srce za Hrvatsku”, za njezinu pjesmu “Srce za Hrvatsku”.

Bravo, Viki, pobjednice i imenom i talentom i radom i zalaganjem!