Marta Obad, 05.02.2024.
Od kad sem na svetu
poslušam od dede prigorski
i od bake zagorski.
Moja mama, vujece, si skupa se spominaju.
Poslušam, srce veli hrvatski je,
a glava si misli da je kineski.
Čujem: „No kak si kaj?
Kaj me tak glediš?
Pa kaj ti mene niš ne razmeš?“
V srcu ih se ja razmem,
sem nikak da kaj odgovorim.
Veliju: „Strpi se, bu to došlo.“
Čekam taj fraj,
Ma ko bi čekal?!
Srce je već vu Hrvatskoj.
Kad ove stihove, nakon obrađenih hrvatskih narječja i dijalekata, dobijete od svoje učenice, morate prštati ponosom. Umjetničku vrijednost ove prekrasne pjesme prepoznala je i OŠ Stjepana Radića iz Imotskog koja je Viktoriji Vitez, učenici 9. razreda iz nastavnog mjesta Luzern, dodijelila 1. nagradu na međunarodnom likovno-literarnom natječaju “Velimir Đerek Sokol - Srce za Hrvatsku”, za njezinu pjesmu “Srce za Hrvatsku”.
Bravo, Viki, pobjednice i imenom i talentom i radom i zalaganjem!